Josip Sanko Rabar – Kruh i vino
Pozivnica(PDF format)
• Format:
• 20 x 14
• ISBN:
• 978-953-6954-54-4
• Broj stranica:
• 236
• Uvez:
• mekani
• Godina izdanja:
• 2009
• Izdavač:
• HUM naklada
• U kategoriji:
• duhovnost
Uvod
Ovo nije antologija već zbornik u kome se ogleda pisanje pjesnika katolika u nas. Odabrane su uglavnom one pjesme koje motivski ukazuju na katoličku duhovnost. Duhovnost je nešto otvoreno svakom motivu i svakoj vjeri. Moguće je da nekatolik napiše pjesmu koja se ne razlikuje od duhovne pjesme katolika. Stoga sam izbor pjesnika katolika ne ograničava poeziju na sasvim određenu idejnost, već je ideja nešto što nužno korespondira s pjesmom, ali je ne ograničava već drži otvorenom. Nabrojimo redom: općeljudsko, religijski duhovno, kršćansko, katoličko. Sve više sužujemo ideju. No ako katoličko nije i kršćansko i duhovno i općeljudsko, onda je promašilo svoj smisao. Poezija pomiruje i spaja, za razliku od ideologije koja razdvaja i suprotstavlja. Kriterij za pjesmu nikad ne smije biti ideološki, već isključivo pjesnički. To ne znači da pjesnik katolik nije određen svojim katoličanstvom, da nije određen duhovnošću koja je zajednička kršćanstvu i svim religijama, da nije određen općeljudskošću. Jer kakvo bi to bilo katoličanstvo koje ne bi bilo kršćansko, ni duhovno, pa čak, u izvjesnom smislu, ni općeljudsko?
Objavljeni su raznoliki živući pjesnici katolici, različitih dobnih skupina, koje sam objavljivao u Kani tokom nekoliko godina. Karakterizira ih velika raznolikost stilska i tematska. Što je to kršćanska poezija danas u nas? Ovaj izbor može poslužiti kao dobro polazište za raspravu. Trideset i pet katoličkih pjesnika nije malo. Pa premda nisu svi jednake poetske snage, zajedno dobro prezentiraju stanje.
Postoje izuzetni talenti duhovne i kršćanske poezije kao što su Juan Ramon Jimenez, Thomas Stearns Eliot, Rainer Maria Rilke, Nelly Sachs, a mogli bi im pribrojiti i neohinduista Rabindranata Thakura.
Jeste li čuli za naše duhovne pjesnike? Poznati su Marko Marulić (renesansa), Ivan Gundulić (barok), Silvije Strahimir Kranjčević, Ivo Andrić, Nikola Šop, Josip Pupačić, Ivan Golub, Drago Štambuk, Luko Paljetak, Maja Gjerek i drugi. U ovoj knjizi obrađeni su samo živi aktualni pjesnici. Neizostavno bi trebali spomenuti i našu neohinduistkinju Vesnu Krmpotić, koja je napisala čitavo more duhovnih pjesama.
Kamo je usmjeren krik Eliotove “Puste zemlje”? Usmjeren ka: “daj, suosjećaj, obuzdaj, mir, mir, mir! ” Supstancija ove tužaljke i nostalgičnoga glazbenog mola jest čežnja i nedohvatna punina kojoj se teži, a ne pustoš (praznina, otuđenje, ništavilo) koja se oko nje vrti. Hrvatski moderni epigoni Eliota oponašali su tu pustoš ne vidjevši uopće tu puninu, nisu vidjeli paradoks i obrat, gdje odsutnost uprisutnjuje bitak. Ili, paradoks avangardnih epigona koji prelijevaju iz šupljeg u prazno oponašajući nihilizam, umjesto da pokušaju sami iz vlastite egzistencije kriknuti za autentičnom puninom.
O svakom pjesniku objavljenom u ovom zborniku napisao sam osvrt. Najčešće spominjem riječ «transcendencija». No, transcendirati se može na milijun načina. Svaki pjesnik je svoj.
Na kraju, zahvaljujem Ivanu Babiću na tehničkoj i svekolikoj drugoj pomoći u uređenju ove knjige.
Josip Sanko Rabar